O fenjerima koji na sebi imaju oznaku „GLOBUS“ ili „METALOGLOBUS“ malo se zna. Točnije mnogi kolekcionari ne znaju u kojoj zemlji su se proizvodili. Ti fenjeri nisu toliko niti popularni kao što su npr. njemačka marka „Feuerhand“ ili američka „Dietz“. Također nema mnogo pisanih podataka o njima. Pogotovo ne onih na engleskom, mađarskom ili njemačkom jeziku. Iz iskustva kolekcionara smatra se da nisu pravljeni po starijem načinu izrađivanja, kao što su to „hot blast“ fenjeri (fenjeri na topli zrak), i da se mogu naći samo u „cold blast“ (fenjeri na hladni zrak) varijanti. Po izgledu tih fenjera, može se zaključiti da su se proizvodili oko drugog svjetskog rata. Vidi se da su im dijelovi tvornički spajani, te da pri njihovoj izradi nema ručnog lemljenja ili mekog varenja što je karakteristično za fenjere iz vremena prvog svjetskog rata i prije prvog svjetskog rata. Istraživanja o ovim fenjerima doveli su nas do izdanja jubileja povodom 50 godina tvornice. Jubilej je pod nazivom: „50 DE ANI DE LUPTĂ ŞI MUNCĂ ÎN ÎNTREPRINDEREA METALOGLOBUS“ ( 50 godina borbe i rada u poduzeću Metaloglobus). Izdan je 1973. godine, a u njemu se može mnogo pročitati o nastanku tvornice, njenom poslovanju, te o ekonomskim, društvenim i društveno-političkim situacijama u Rumunjskoj tih godina. Zemlja podrijetla je, naravno, Rumunjska. Ovdje su fotografije i nekoliko prevedenih dijelova iz jubileja vezanih za povijest i proizvode tvornice.
Internet izvor fotografija: http://sanuuitam.blogspot.com/2018/07/50-de-ani-de-lupta-si-munca.html
Fotografija tvornice prije nacionalizacije. Stara tvornica prije drugog svjetskog rata.
Osnivanje tvornice "Metaloglobus"
Tvornica "Metaloglobus" osnovana je 1923. godine u Oradeai pomoću stranog kapitala Weissa Manfreda koji je imao plemićku titulu. Smještena u Oradei na trgu Mihajla Viteazula broj 11, tvornica Metaloglobus, proizvodila je željezne i metalne predmete, jednostavnu i litografiranu metalnu ambalažu. (litografija = λίθος - lithos, 'kamen' + γράφειν - graphein, 'pisati', kamenotisak) Tvornica je osnovana kao društvo s ograničenom odgovornošću, s kapitalom od 1.000.000 leja. Većina dionica bila je u vlasništvu stranog kapitala, a samo mali dio pripadao je rumunjskim dioničarima. Kapital registriran u osnivanju tvornice nije ogledalo stvarnosti. Da bi izbjegao plaćanje poreza na ostvarenu dobit, zakonski vlasnik Weiss Manfred postupao je primjenjivanjem posebnih kapitalističkih zakona. Tako je iz Mađarske kupovao i dopremao strojeve za presanje, strojeve za izradu tračnica, žicu i ostale stvari ali popuno većoj cijeni. Precijenjene. Ostvarena dobit tvornice, na taj način bila je sakrivena, profit je ilegalno izvučen iz zemlje, a novac je kroz čepove kapitalista odlazio u inozemstvo. Weiss Manfres je postavio i imenovao generalnog direktora, svog pouzdanog čovjeka Singera Arthura koji je bio vjerni sluga buržoazije. To je i dovodilo do ispunjenja svih naredbi i realizacije svih financijskih planova Weissa Manfreda.
Radni uvjeti i borbe radnika između 1923. i 1930.
Između 1923. i 1930. godine tvornica Meloglobus radila je u Oradei s oko 150 ljudi. Ovdje su radnici radili u vrlo teškim uvjetima. Zbog nedostatka bilo kakvih mjera zaštite, nesreće su bile česte, a ozlijeđeni otpušteni, plaće nisu jamčile minimalna sredstva potrebna za život. U tim uvjetima, nakon 4 godine od uspostave tvornice, radnici Metaloglobusa odlučili su započeti borbu protiv stranog kapitaliste i njegovih predstavnika. U ovoj teškoj borbi prvi korak učinjen je 1927. godine, kada su se radnici upisali u sindikat iz Oradeje, postajući tako radnici organizirani u sindikat. Iste godine izabrani delegati podnijeli su svoja potraživanja, a tražili su upravljanje tvrtkom. Pregovori nisu doveli do rezultata. Radnici su proglasili štrajk. Nakon 8 dana štrajka poslodavac je morao odustati. Priznao je poraz i bio je prisiljen zaključiti kolektivni ugovor. Dobiveno je povećanje plaća. To je bila prva borba koja se dogodila u "Metaloglobusu", a završena je uspjehom radnika. Taj uspjeh bio je rezultat udruživanja i solidarnosti koju su pokazali radnici, te činjenica da su radnici iz Oradeje imali određeno iskustvo u organiziranoj borbi. U ujedinjenom sindikatu metalurških radnika iz Oradeje u vodstvu borbenih pregovora sudjelovao je tajnik sindikata Almasi F., a glavni delegat zaposlenika Metaloglobusa bio je Silaghi I.
Prelazak tvornice Metaloglobus u Bukurešt
1930. tvornica Metaloglobus se preselila u Bukurešt u ulicu Claudiu broj 19, gdje su se počele izrađivati bačve od ploča, kotlovi za kupke i kapsule za pivske boce. Ubrzo nakon dolaska u glavni grad tvornica je stekla profit od 5.000.000 leja, kao rezultat suradnje s Unijom metalurške i rudarske industrije u Rumunjskoj, čiji je član. Za vrijeme ekonomske krize 1929.-1933., poslodavac je opteretio zaposlenike, smanjujući im plaću za 5%. Uz smanjenje plaća, radno vrijeme smanjeno je na 6 sati dnevno, praćeno odgovarajućim smanjenjem plaća. 1936. godine tvornica se preselila iz ulice Claudiu u ulicu Fintinica na broj 38. Objekti tvornice su nezavidni, bez sanitarnih instalacija i stalno su bili u opasnosti od požara. Ovdje su, u ovim uvjetima rada, započeli s proizvodnjom proizvoda kao što su: lampe, ručne svjetiljke, kuhala na petrolej sa natpisom – Globus. Za vojsku su izrađivani pojedinačni setovi, trokrilni koferi i druge potrepštine.
GLOBUS No 104. Godina proizvodnje: oko1940.
Metaloglobus Nr 104. Godina proizvodnje: oko 1985.
Metaloglobus Nr 104. Godina proizvodnje: oko1990.
