U knjizi: "KARLOVAČKA INDUSTRIJA I BANKARSTVO IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA (1918. – 1941.)" autor Božidar (Božo) Kovačević piše:

”LUNA” INDUSTRIJA SVJETILJAKA I KOVINSKE ROBE, d.d. U Karlovcu, na adresi Struga 9 (Gaza). 1920. godine Karlo Zuckerman osnovao je tvrtku ”LUNA” – industriju svjetiljaka i kovinske robe. Početni kapital iznosio je 300.000 dinara. Tvornica je proizvodila petrolejske svjetiljke i plombe za vreće. S ciljem dokapitalizacije tvrtka se 23. veljače 1923. registrira kao dioničko društvo s temeljnom glavnicom od 750.000 dinara. Prema istraživanju dr. Dimitrijevića, praktična vrijednost ovog poduzeća iznosila je već tada oko jednog milijuna dinara. U tvornici je broj radnika varirao od 10 do 40, što je ovisilo o narudžbama. ”LUNA” je neprekidno poslovala između dvaju svjetskih ratova, čak je preživjela i Drugi svjetski rat. Na internet stranici firme „Kordun Grupa“ (www.kordun.hr) navodi se kako je „Kordun“ nastao iz četiri male firme, a to su : LUNA – koja je osnovana 1916. godine i proizvodila je petrolejske lampe; LAV – osnovana je 1921. godine, proizvodila je noževe i opremu za cipele; ALPA – osnovana je 1935. godine, proizvodila je kromirani pribor za jelo i noževe; KORDUN – osnovana je 1947. godine i proizvodila je sve vrste strojnih pila, ručnih pila i glodala.

Tvornice LAV, ALPA i KORDUN u svojoj knjizi Božidar Kovačević spominje i za njih kaže:

„LAV – TVORNICA JEDAĆEG PRIBORA I KOVINSKE ROBE. Pribor za jelo prvi je u Karlovcu počeo proizvoditi Adolf Schlesinger 1911. godine. Pogon je 1929. bio na Obali Račkoga 13 i zapošljavao 70 radnika. Djelatnost tvrtke bila je izrada sviju vrsti ”Martin” jedaćeg pribora iz kvalitetnog čelika, noževa za povrće, velikih i malih vilica, noževa s drvenom drškom i češagija za timarenje stoke. Godišnji kapacitet proizvodnje bio je 10 do 12 tisuća grosa (gross je mjera za robu, jedan gross sadrži 12 tuceta ili 144 komada) žlica i vilica, 10 tisuća tuceta noževa i do 100 tisuća komada češagija. Schlesinger ubrzo prodaje tvornicu poduzetnicima Antonu Prešelju i Hugu Deutschu. Oni su na uglu Primorske ceste i Kranjčevićeve ulice (danas: Gavranović, d.o.o.) izgradili modernu proizvodnu halu, u Austriji kupili nekoliko polovnih strojeva i osnovali tvrtku ”LAV” – Tvornicu jedaćeg pribora i kovinske robe. Djelatnost poduzeća proširuju na izradu novih alata, remontne usluge i proizvodnju pokositrenog jedaćeg pribora. Na dan 3. rujna 1934. iz tvrtke istupa Hugo Deutsch, tako da tvrtka postaje inokosna. Tvornica je bila jedina te vrste na Balkanu i potražnja za njenim proizvodima bila je vrlo velika. Čak dvije trećine proizvoda izvozilo se u druge zemlje. U to vrijeme u tvornici radi i do 120 radnika, koji rade u dvije smjene, a ponekad i u tri. Solidna tvrtka svake subote prekida rad u 12 sati i radnicima isplaćuje plaće. Godine 1934. pri završetku velike svjetske ekonomske krize Prešelj i Deutsch prodaju tvornicu ”LAV” norveško-švedskom koncernu ”MUSTAD”, tako da ”Lav” postaje jedan od ”Mustadovih” pogona. Zbog te transakcije nekoliko stručnjaka odlazi iz tvornice (Heder, Čavlek) i osnivaju tvornicu jedaćeg pribora ”ALPA”, najprije u Jesenicama, a od 1940. i u Karlovcu. Tvornica ”Lav” se pod upravom ”Mustada” nastavila uspješno razvijati. Dograđene su prostorije za galvanizaciju, uvodi se niklovanje i kromiranje jedaćeg pribora i izrada posebnih mesarskih noževa.

KORDUN – TVORNICA STROJEVA I ALATA, KARLOVAC. Tvornica je 6. prosinca 1920. registrirana u Karlovcu, Banija 32, a članovi društva bili su Miroslav Helman iz Karlovca i Juraj Grosinger iz Crikvenice. Integracijom firme ”Korana” – industrija željezne i čelične robe s firmom ”Kordun”, svibnja 1922. poduzeće dalje posluje pod nazivom ”Kordun” – tvornica i trgovina strojeva, alata i željezne robe ”Viktor Holjac i drugovi.” Pored Helmana i Grosingera javni članovi društva postaju:  Viktor Holjac, posjednik iz Zagreba i Radak Radaković, pukovnik u miru. U travnju 1923. u članstvo pristupa ing. Franc Lipovsky, a 31. ožujka 1926. odstupa Viktor Holjac. Poduzeće ”Kordun” nije bilo zaštićeno carinskom zaštitom, pa je imalo poteškoća s plasmanom robe, tako da nije moglo konkurirati inozemnim proizvodima. Primjera radi, ”Kordun” je 1938. godine proizveo pila u vrijednosti od 1,8 milijuna dinara, a uvoz njemačkih pila bio je 8,7 milijuna dinara. Već od 1936. promet ”Korduna” bio je smanjen za 38%, što je imalo za posljedicu smanjenje broja zaposlenih i redukciju plaća radnika. Pred Drugi svjetski rat poduzeće ”Kordun” opet posluje vrlo povoljno zbog otežanog uvoza.“

KARLOVAČKA INDUSTRIJA I BANKARSTVO IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA (1918. – 1941.) Božidar – Božo Kovačević. Izdavač Hrvatska gospodarska komora - Županijska komora Karlovac, Karlovac, 2013. https://pdfslide.net/documents/karlovacka-industrija-i-bankarstvo-izmedu-dvaju-ratova.html

Godine 1966., uprava tadašnje tvornice „Kordun“ izdaje jubilej povodom 50 godina poslovanja tvornice. U tome jubileju govori se o povijesti grada Karlovca, o razvitku industrije, o izgradnji željezničke pruge Zagreb – Karlovac 1863. godine. Deset godina poslije izgrađena je pruga do Rijeke. Govori se o izgradnji elektrane na rijeci Kupi u Ozlju i o tome kako je grad Karlovac prvi puta bio osvijetljen 8. kolovoza 1908. godine. Govori se naravno i o društvenim i političkim okolnostima karlovačkoga područja, a ono što je vezano za svjetiljke i fenjere reći ćemo ovdje. 

Na području grada Karlovca 1916. godine osnovana je tvornica pod nazivom „LUNA“ koja je proizvodila petrolejske lampe i plombe. Uz tvornicu „LUNA“, razvile su se i druge tvornice na području grada Karlovca. Tako je 1921. osnovana tvornica „LAV“ koja je proizvodila jedaći pribor, nožarsku robu, pribor za obuću i češagije (češagija je alat sa ručkom koji je služio za čišćenje i češljanje krupne stoke, krava, bikova i konja). 1935. godine osnovana je tvornica „ALPA“ koja je proizvodila pokositreni jedaći pribor, pokromirani jedaći pribor, noževe i češagije. 1947. godine osnovana je tvornica „KORDUN“ i proizvodila je sve vrste strojnih pila, ručnih pila i glodala. Također je proizvodila cijeli asortiman dobro dizajniranog pribora za jelo i posuđa. Od 1. siječnja 1949. godine sva navedena poduzeća se udružuju u jedno veće poduzeće koje tijekom poslovanja prvo ima ime „Luna“, pa „Veco Holjevac“ i konačno „Kordun“ i pod tim imenom je tvornica i danas.

Petrolejske lampe (petrolejke) su se proizvodile od 1916. godine. Fenjeri su se proizvodili od 1948. godine. Od 1948. do 1963. proizvodni pogon se nalazio na Gazi na „Trgu karlovačke brigade“, a od 1963. pogon se premjestio u industrijski pojas Banije u ulici Matka Laginje. 1963. otvoren je pogon u Malom Erjavcu za doradu nehrđajućeg pribora. U taj pogon je preseljena proizvodnja petrolejskih lampi. Uz ta tri pogona postojao je još jedan na Dubovcu u Primorskoj ulici, pod nazivom „POGON 2“.

Iz dosadašnjih istraživanja zaključujemo da su se fenjeri proizvodili na adresi Struga 9 (Gaza) i na „Trgu karlovačke brigade“ (to je adresa iz 1966. god. – danas je samo Gažanski trg) i u industrijskom pojasu Banije u ulici M. Laginje. Međutim, ne možemo sa sigurnošću reći da se nisu proizvodili i u ostalim pogonima. Kako ova stranica omogućuje stavljanje komentara, tako pozivamo sve one koji imaju više saznanja da daju svoj komentar, savjet ili pozitivnu kritiku.